Kako biramo prijatelje?

Da li prijatelje biramo po nekim pravilima,sličnostima,jednakim interesima,hobijima,itd. ili se prijateljstvo jednostavno spontano dogodi? Da li za prijatelja smatramo samo one osobe koje znamo od pamtivijeka ili za prijatelje možemo smatrati i osobe koje upoznajemo dalje kroz život (na faxu,na poslu)?Može li neka osoba postati pravi (najbolji,osoba od povjerenja) prijatelj,a da nije s nama prošao i podijelio neke nezaboravne i lude trenutke koje smo npr.prošli s prijateljem iz djetinjstva u najboljim godinama (kako kome,ali npr.12-25 god)?

Prijateljstvo ne postoji.

hm..vrlo pesimistican pogled, ne mislis li?
prijateljstvo postoji.

hm...prijatelje biram po zajednickim interesima. ne iz koristi, neg, ak neko ima iste interese kao i ja, dobro se slazemo.
u biti, tko god mi je dovoljno blizak da me moze, i uspije, psihoanalizirati, kandidira se za ulogu prijatelja. (zasad cetvero, al mlad sam...

Gost je napisao/la: › Prijateljstvo ne postoji.

kad ti je takav stav nije ni cudo...

definitivno je divno imati prijatelja iz djetinjstva koji je s tobom svašta prošao, ali normalno je i da u tom kratkom djeliću vremena nisu stigao dobro upoznati sve bitne ljude koji će oplemeniti tvoj život. imam uzak krug od troje-četvero vrlo bliskih prijatelja i sva ta prijateljstva traju barem 7 godina (a neka od njih i puuno duže). Tijekom školovanja i sam također upoznala divne ljude koji mi jako puno znače, pridružili su se tu i prijatelji moga dečka. Svi su oni različiti jedni od drugih i od mene same. S nekim mi je super otići na kavu i brbljati, s drugima se uvijek super zabavim, neki me savršeno razumiju na duhovnoj razini, s nekima se kulturno uzdižem. I svi su mi oni potrebni da se osjećam živom i ispunjenom. No man is an island (iako mi ponekad pada na pamet i ona - pakao to su drugi; ali to je već neka druga tema )

Prijateljstvo je nešto predivno. Pravi su prijatelji oni koji su nama spremni pomoći u nevolji, ali i kojima smo mi spremni pomoći isto tako. Netko se teže sprijatelji s nekim, netko lakše. Ovisi koliko je tko komunikativna osoba. Osobno, mislim da nije bitno koliko ste vremena proveli zajedno i koliko se dugo znate, bitno je koliko se dobro slažete... Ostalo je sve na vremenu

Vjerujem da se ljudi istih ili sličnih stavova i svjetonazora nekako privlače u svemiru (pa i na Zemlji...). Moja frendica je otišla na studij u Zagreb, i u roku od pola godine je stekla prijateljstva ljudi koji razmišljaju isto kao ona i super se razumiju.

S druge pak strane, ne vjerujem da sva prijateljstva traju čitav život: ljudi se mijenjaju, i odjednom interesi više nisu isti, i lagano se počinju udaljavati (ljudi, naime...) Ne vjerujem da je osnovna škola (ili vrtić!) pravo mjesto za stjecanje doživotnih prijateljstava: u trenutku u kojem se još nismo isprofilirali i ne znamo kakvi smo, teško da možemo znati i kakve ljude tražimo za prijatelje...

To je dobra tema. Ima se tu puno za reći. A muško- ženska prijateljstva tek?

Alana Bates je napisao/la (Pogledaj post): › A muško- ženska prijateljstva tek?

Takvo što je prava rijetkost, mislim na ona prava prijateljstva. Znam da svi imamo prijatelje suprotnog spola i znam da će mnogi reči da imaju takve prijatelje i da su pravi itd...ali mislim da prema takvim prijateljima obično osječamo i neku više ili manje fizičku privlačnost...

jooooooj je napisao/la (Pogledaj post): › Alana Bates je napisao/la (Pogledaj post): › A muško- ženska prijateljstva tek? Takvo što je prava rijetkost, mislim na ona prava prijateljstva. Znam da svi imamo prijatelje suprotnog spola i znam da će mnogi reči da imaju takve prijatelje i da su pravi itd...ali mislim da prema takvim prijateljima obično osječamo i neku više ili manje fizičku privlačnost...

Slažem se u potupunosti, pravo prijateljstvo između osoba suprtnog spola bez imalo fizičke privlačnosti (makar i jednostrane) moguće je samo ako je jedna od osoba gay. Ali molim vas da ne skrenemo sada na tu temo.

Uglavnom slažem se i s onim da prijatelje stječemo tijekom cijelog života, iako mi se čini da ona starija prijateljstva uvijek ostaju i najdublja.

Jezgru svojih prijatelja, pravih prijatelja, stvorio sam u srednjoj školi i to je ostalo i danas. Sad na faksu stvorio sam još nekoliko prijatelja ali naravno ne kao ove, i sumnjam da ću stvoriti još prijateljstava. Evo zašto: kad si mlađi uopće nije problem stvoriti prijateljstvo jer još nisi u potpunosti formirana osoba sa nekim čvrstim stavovima i lakše ti je prihvačati tuđe stavove i razmišljanja ili nečije navike. Kasnije je to več malo teže i jednostavno ti se više ne da prilagođavati nekome novome. Jel netko možda gledao Seinfelda na tu temu...legenda.

ja baš mislim da su prijateljstva iz vremena škole teško održiva, jer nismo formirani. ja sam najdraže ljude upoznala na faksu, jer smo se privuki sličnim pogledima na svijet i sličnom vibrom kojom zračimo.

CatCloe je napisao/la (Pogledaj post): › ja baš mislim da su prijateljstva iz vremena škole teško održiva, jer nismo formirani. ja sam najdraže ljude upoznala na faksu, jer smo se privuki sličnim pogledima na svijet i sličnom vibrom kojom zračimo.

Mogu se složiti s tobom ali i tu treba imati sreče- velika večina mojih prijatelja s faksa nije odavde i bilo bi pravo čudo da nakon svega, kada završimo faks ostanemo ovakvi prijatelji, stvarno se nadam, ali sumnjam

Prijatelji? Postoji zajednički interes i vibra. Čim to nestane, nema ni prijateljstva. Ženska prijateljstva traju kraće što su iskrenija. Muška traju puno duže, jer ih ne zanima dubina odnosa.

I ja se čudim tom nedostatku ženskog zajedništva, zapravo- poznatiji su slučajevi razvrgnutih ženskih prijateljstava zbog tipa nego muških zbog cure...

istina. jadno