Tuga

Frost je napisao/la (Pogledaj post): › a šta kad se toga nakupi da dođeš do ruba pucanja?

Ja ošla i preko ruba i pukla. Kad eto, ništa, život ide dalje, tko te pita...plivaš dalje... kako god.

Tuga jede iznutra. Trenutno, tj. unatrag mjesec dana mi slabo ide po planu, samo nesreće do nesreće, a ja sam usamljena do zla boga.

coldplay spašava stvar

1step2far je napisao/la (Pogledaj post): › Tuga jede iznutra. Trenutno, tj. unatrag mjesec dana mi slabo ide po planu, samo nesreće do nesreće, a ja sam usamljena do zla boga.

Slažem se.Sve se više slažem s nečijom gore navedenom tvrdnjom da se tuga uvijek vraća kao pijani gost po još jedan zagrljaj.I možeš bježati koliko hoćeš,baviti se ne znam ni ja čime,raditi ne znam što,zaokupirati misli koječime,ali opet se ona vrati,baš zato što grize iznutra i ne možeš joj pobjeći.O samoći da i ne govorim...

plakanje i alkohol je lijek, lijepo se napiješ, pa se isplačeš pa nemaš više suza, pa kad se vrati jope se naliješ i isplačeš i sve 5 i tako par puta poslje ti bude svejedno i kreneš dalje

Ja se ne mogu ni napit ko čoek kad radim i petak i subotu i nedjelju i sve ostale dane u tjednu i moram na nešto ličiti. Tako da ostajem lijepa i tužna. Jebemu više.

tužno stvarno tužno...................nekad se sve moglo riješit sjekirom(mačem,kopljem,maljem)..............a sad................ubibože

bondgirl je napisao/la: › 1step2far je napisao/la (Pogledaj post): › Tuga jede iznutra. Trenutno, tj. unatrag mjesec dana mi slabo ide po planu, samo nesreće do nesreće, a ja sam usamljena do zla boga. Slažem se.Sve se više slažem s nečijom gore navedenom tvrdnjom da se tuga uvijek vraća kao pijani gost po još jedan zagrljaj.I možeš bježati koliko hoćeš,baviti se ne znam ni ja čime,raditi ne znam što,zaokupirati misli koječime,ali opet se ona vrati,baš zato što grize iznutra i ne možeš joj pobjeći.O samoći da i ne govorim...

Potpisujem.. nažalost, i mojim životom trenutno vlada tuga.. mogu se ja pretvarati da je nema, ali se ona svakih sat vremena probudi da me podsjeti da je još uvijek tu..

Monstrum je napisao/la: › plakanje i alkohol je lijek, lijepo se napiješ, pa se isplačeš pa nemaš više suza, pa kad se vrati jope se naliješ i isplačeš i sve 5 i tako par puta poslje ti bude svejedno i kreneš dalje

Ovaj recept ću primijeniti danas... Moram priznati da mi nije nov i da sam ga već primjenjivala i nije radio, ali mi trenutno ništa pametnije ne pada na pamet.... Jebem ti život i muškarce i njihov sadizam i naš mazohizam i sve te "ne mogu s tobom, a bez tebe još manje" spike.... uffffffff

Ja sam sada baš tužna...

ja nisam nikad tuzan i ne planiram biti..

Monstrum je napisao/la: › plakanje i alkohol je lijek, lijepo se napiješ, pa se isplačeš pa nemaš više suza, pa kad se vrati jope se naliješ i isplačeš i sve 5 i tako par puta poslje ti bude svejedno i kreneš dalje

prakticiram ovo i kad nisam tužna

S jedne strane treba zaposliti mozak da nema vremena razmišljati, za vrijeme pauze čokolada, čokolada, ustvari hrpa čokolade (serotonin-što već), al' opet dođe noć i gluposti počnu opsjedati dok ne zaspiš.
Kada me uhvate ta raspoloženja volim odvrnuti glazbu do daske i plesati, početi raditi nešto novo u životu, pronaći novi hobi, upoznati nove ljude, napraviti nešto totalno ludo da te trgne adrenalin.
U svakom slučaju izbjegavati sapunice i idealizirati ljude, situacije...

slažem se obyzouth... i još nešto.. probat riješit izvor tuge... ako se on može detektirati.. ako je izvor tuge općenit i odnosi se na sve askpkte života.. onda potražit stručnjaka za razgovor