Morbidni plakati po gradu

DanicaV je napisao/la: › Super je dok se mi na portalu dopisujemo i izražavamo mišljenje. Mislim da je dovoljno žrtava,a cijeli je grad osvanuo plakatima koji su prestrašni i ne bi me čudilo da inspiriraju nekog od naoružanih sugrađana (koji obično imaju potvrdu o PTSP) pa da opet bude..........

Eto, inspiriran postom DaniceV, zanima me vase misljenje o plakatima...

Kada sam vidio prvi plakat i kad sam vidio kako je cijeli grad njima izlijepljen osjetio sam srdzbu i bijes. Prema onima koji su ih nalijepili. Kad god se sjetim plakata ili o njima razmisljam dodje mi samo jedno - iscipelariti govnarcinu kojem je palo na pamet to lijepici po ulici. Licemjerne neoSUBNORovkse govnarske hulje! Siguran sam da je to djelo istog onog ljudskog sljama koji bi na sliku gole zene na plakatu potpaljivao lomacu i izrazavao svjetsku sablazan. Gnjide neoSUBNORovske!

P.S. Za one koji ne znaju, radi se o plakatima na kojima su prikazana masakrirana ljudska tijela (uglavnom glava/lice) uz tekst "A hrvatske zrtve?"

ukratko - jadno.
da ih jebo rat više. AJDE da je riječ o ljudima koji su se actually borili, AJDE da ima smisla radit tako nešto (što će se time postići? ajde, doista, što?).
hm....mene zanima do kada će se država brinuti za "branitelje"?

To je bar lako. Nikad.

Na moje veliko zadovoljstvo nisam vidio plakate, i nadam se da necu, ali mi sve to vise lici na sibicarenje....stotinama godina svijet zna o cem se tu zapravo radi, a opet ima pacijenata koji se upecaju na foru "nije ovdje - nije ovdje".

Malo mi je simptomaticno, da se uvijek poteze domovinski rat, ili se pojavi tako neka varijanta plakata, bas kad politicari malo zapnu u svojim igrama bez granica, pa im treba nesto bombasticno da narodu skrenu paznju na par dana dok pregrupiraju redove. Ako nema nekog sex skandala ili pogodne "privatizacije", onda je tu joker karta koja uvijek pali...

Imaš sreće što ih nisi vidio. Ali vide ih djeca, koja nisu bila ni rođena za vrijeme rata, budući su na svakoj autobusnoj stanici.
Voljela bih vidjeti nekoga da se usudi skinuti plakat.
Kad smo kod novih tema:
PTSP - zašto samo branitelji imaju pravo na povlastice zbog psihičkih smetnji jer su vidjeli ili učinili svašta?
Kako je biti civil u ratu? Čekaš da te pogodi granata, metak...ideš na posao, faks...noću slušaš zujanje granata jer nemaš podrum.....nikom ništa kad prolupaš.

Meni se plakati sviđaju i sviđa mi se njihova poruka.
Svi vi toliko želite zaboraviti taj rat i potisnuti ga kao da ništa nije ni bilo. A Srbi u Hrvatskoj danas imaju praktički više prava nego Hrvati. Jadni Srbi, manjina, a pogotovo oni u Vukovaru- a mi im još trebamo obnavljat kuće koje su razrušili njihova braća Srbi-pa nek im ih oni onda i obnove...
Njihovi zločinci se komotno šeću po Beogradu i nikom ništa, a mi provodimo lov na vještice što se tiče naših ljudi... Sramota
Nitko ne pita koliko je Hrvata civila bilo pobijeno onda u Osijeku...Tko će za to odgovarat????????

ali, kontaš, zašto se tako grčevito držati rata?!! onak, hello, to je prošlo prije 10ak godina. ok, bilo je sranja, ok, dobio sam granatu u vlastitu sobu, al daj...jesi živa? ok.
što se tiće srba...de molim te....šta, sad su svi krivi?

Ne, nisu svi krivi- Ni Glavaš ni nitko drugi nije dirao Srbe koji nisu krivi... Poanta svega jest da su Hrvati žrtve a ne Srbi...

Nitko tu ni ne govori o tomu tko je žrtva... Mislim da je to svima savršeno jasno...

a de je*ote ku*ac ne zelim se sad svadjat. sta, svi hrvati su zrtve?
...da vas vise *ebo rat....

war! huh? what is it good for?

swamp je napisao/la: › war! huh? what is it good for?

ajde!

Marigold je napisao/la: › Ne, nisu svi krivi- Ni Glavaš ni nitko drugi nije dirao Srbe koji nisu krivi... Poanta svega jest da su Hrvati žrtve a ne Srbi...

Iz koje si ti priče? Srbi koji su ubijeni u Osijeku su bili CIVILI. A valjda im je jedina krivnja bila što su Srbi i nisu otišli iz Osijeka - imaj u vidu da granata koja pada na Osijek ne zna što si po nacionalnosti, pa su tako mogli nastradati i od jednih i od drugih.
Odakle tebi SAZNANJE da nitko nije dirao one Srbe koji nisu krivi?????
Strava.

e, slažem se. samo nooo - ak se neš tako usudiš reći odma te prozovu srbinom kao da je to uvreda:)
...da ih je*o rat više...

E, djeco (ovo "djeco" pišem namjerno jer vidim da vas ima podosta premladih), ja sam pro(e)živjela rat u Osijeku. I bilo je gadno. A ima i smiješnih sjećanja, kao npr. kad smo susjeda zaključali (na njegov zahtjev) u šupu, pa ga ugrizla mačka... (no, o tom bih mogla neki drugi put jer je zaista bilo smiješno - svo ono što je prethodilo tom famoznom ugrizu i ono što je bilo nakon zaključavanja, otključavanja i istjeravanja mačke iz podruma!), ima i onih ružnih - kao kad mi je poginuo najbolji prijatelj, dvadesetak metara od svoje zgrade (a samo je išao s posla)...
Ipak, bez obzira na nacionalne osjećaje i strasti i tad sam se gnušala šovinizma (nacionalisitčkog), valjda jer sam tako bila odgajana, pa ga se gnušam i danas.
Ne možemo, ma koliko bilo skloni tomu, generalizirati krivnju. Krivi su neki Srbi! OK, jesu! Krivi su i neki Hrvati. Ne može mi nitko dokazati suprotno. Rat izaziva najskrivenije, najanimalnije i najgnusnije osjećaje u čovjeku, zapravo zna potpuno ogolititi nekog, pa mnogi tek u takovim situacijama pokažu pravo lice.
Ipak, tvrdnja da su Srbi bili proganjani samo zato jer su Srbi je zaista nebulozna. Bila je masa Srba koje nitko nije taknuo (ne bih željela istraživati je li to bilo iz razloga što pored sebe nisu imali prenacionalistički nastrojene Hrvate ili samo zbog tog jer su bili obični, normalni ljudi...
Znam samo da je kod mene u zgradi živio "čika Stevo" čija su djeca i supruga u rujnu 1991. nestali putem Beograda. Čovjek je radio čitavo vrijeme rata, išao redovito na posao, sjedio s nama u podrumu dok se gruvalo, bilo ga strah kao i nas, ali je bio tu, kartao i pio s nama i "jebao mater" onim vojnicima, četnicima i ostalima što pucaju na nas. Također znam da ga nitko nikad nije dirnuo, nikad se čak ni našalio na račun njegove obitelji koja je otišla tamo negdje... Nikad nije imao neugodnosti.
A, znate, bilo je kod nas u zgradi i nekih jače nacionalistički nastrojenih Hrvata. Baš onih pravih boraca (sva sreća, nitko od njih danas ne boluje od PTSP-a - valjda jer su normalno shvatili rat i isto tako se normalno vratili u civilni život nakon njega), nekih čak i bliskih izvjesnom "bg" (napomena: namjerno pisano malim slovima), onih kojima je bilo teško dok su bili u rovovima oko Osijeka i gledali granate koje padaju na grad u kom su njihove obitelji. Ni oni ga nisu dotaknuli - niti rječju, a kamoli djelom...
Dakle, kategorično odbijam tvrdnju:

Marigold je napisao/la: › Ne, nisu svi krivi- Ni Glavaš ni nitko drugi nije dirao Srbe koji nisu krivi... Poanta svega jest da su Hrvati žrtve a ne Srbi...

Jer, zločin je zločin, bez obzira činila ga pobjednička ili gubitnička strana. Žrtva može biti Hrvatska, ali ne svi Hrvati. Kao što je agresor bila Srbija, ali ne svi Srbi.

Btw, glede plakata, zaista ih nisam vidjela. Ipak, iz ovog što ste napisali, ne želim ih ni vidjeti. Budući da u bližoj familiji imam i mrtvih i branitelja i onih s posttraumatskim posljedicama (no, svi su ostali obični, normalni ljudi, neki od njih su u mirovini, drugi opet dalje rade svoj posao koji su radili i prije rata - osim onih kojih više nema), smatram da imam pravo reagirati na ovaj način.

Netko je konstatirao kako se nitko ne bi usudio skinuti neki od tih plakata. E, pa ja bih se usudila. Recite gdje je i idem odmah bar jedan potrgati!

da ozana, imaš pravo. puno nas je mladih ovdje. niti sama ne znam koliko se dobro sjećam rata. kad je bilo najgore, meni je bilo svega 7-8 godina. dijete! šta sam ja znala tko koga, srbin-hrvat, ovaj onaj, kokarda ili šahovnica... na sreću, nitko od mojih najbližih nije ozlijeđen ili poginuo u ratu, ali svaki spomen toga vremena i ludosti priziva onaj isti gorki okus božića 1991. godine... bila sam stvarno mala i roditelji su se trudili da ne saznam previše, da se moja malena glavica ne opterećuje strašnim stvarima koje su se događale oko nas.
ne želim ulaziti u rasprave o tome tko je žrtva, tko nije i slično. bila sam malena pa premalo znam o tome. ali ima jedna stvar koju jako dobro znam. nikad nikad nikad više na cijelom svijetu ne želim da se dogodi nešto slično onome što se nama događalo. ne želim da ikad više mame i djeca odlaze iz grada, mašu tati plačući dok ih mama suznih očiju bezuspješno pokušava utješiti... nikad više ne želim gliti uplakanog prijatelja koji stoji nad tatinim grobom... nikad više ne želim gledati prijateljicu kako pokrivena zastavom koja je stajala na lijesu njezinog tate plače jer su njenog tatu susjedi ubili kako psa... nikad više ne želim upoznati djevojčicu koja je svoje roditelje posljednji put vidjela raskomadane jer im je granata pala u kuhinju dok su pili kavu... nikad više ne želim vidjeti prijateljicu kako plače jer su im bacili po noći bobmu pred vrata jer joj je tata (iako od prvog dana u hrvatskoj vojsci) srbin... nikad više ne želim da djeca moraju završiti prvi razred za svega dva i pol mjeseca...
eto, možda sve to skupa zvuči infantilno, ali tako je! to je ono što sam ja ponijela iz toga mučnoga razdoblja. jasno je da nam rat nije donio ništa dobroga. čemu onda nabijati tenzije i ponovno izazivati vraga?

ako već ne znamo kako treba, pitajmo djecu-oni znaju! njima nije važno zoveš li se stjepan ili stevan...
oni znaju...