E, djeco (ovo "djeco" pišem namjerno jer vidim da vas ima podosta premladih), ja sam pro(e)živjela rat u Osijeku. I bilo je gadno. A ima i smiješnih sjećanja, kao npr. kad smo susjeda zaključali (na njegov zahtjev) u šupu, pa ga ugrizla mačka... (no, o tom bih mogla neki drugi put jer je zaista bilo smiješno - svo ono što je prethodilo tom famoznom ugrizu i ono što je bilo nakon zaključavanja, otključavanja i istjeravanja mačke iz podruma!), ima i onih ružnih - kao kad mi je poginuo najbolji prijatelj, dvadesetak metara od svoje zgrade (a samo je išao s posla)...
Ipak, bez obzira na nacionalne osjećaje i strasti i tad sam se gnušala šovinizma (nacionalisitčkog), valjda jer sam tako bila odgajana, pa ga se gnušam i danas.
Ne možemo, ma koliko bilo skloni tomu, generalizirati krivnju. Krivi su neki Srbi! OK, jesu! Krivi su i neki Hrvati. Ne može mi nitko dokazati suprotno. Rat izaziva najskrivenije, najanimalnije i najgnusnije osjećaje u čovjeku, zapravo zna potpuno ogolititi nekog, pa mnogi tek u takovim situacijama pokažu pravo lice.
Ipak, tvrdnja da su Srbi bili proganjani samo zato jer su Srbi je zaista nebulozna. Bila je masa Srba koje nitko nije taknuo (ne bih željela istraživati je li to bilo iz razloga što pored sebe nisu imali prenacionalistički nastrojene Hrvate ili samo zbog tog jer su bili obični, normalni ljudi...
Znam samo da je kod mene u zgradi živio "čika Stevo" čija su djeca i supruga u rujnu 1991. nestali putem Beograda. Čovjek je radio čitavo vrijeme rata, išao redovito na posao, sjedio s nama u podrumu dok se gruvalo, bilo ga strah kao i nas, ali je bio tu, kartao i pio s nama i "jebao mater" onim vojnicima, četnicima i ostalima što pucaju na nas. Također znam da ga nitko nikad nije dirnuo, nikad se čak ni našalio na račun njegove obitelji koja je otišla tamo negdje... Nikad nije imao neugodnosti.
A, znate, bilo je kod nas u zgradi i nekih jače nacionalistički nastrojenih Hrvata. Baš onih pravih boraca (sva sreća, nitko od njih danas ne boluje od PTSP-a - valjda jer su normalno shvatili rat i isto tako se normalno vratili u civilni život nakon njega), nekih čak i bliskih izvjesnom "bg" (napomena: namjerno pisano malim slovima), onih kojima je bilo teško dok su bili u rovovima oko Osijeka i gledali granate koje padaju na grad u kom su njihove obitelji. Ni oni ga nisu dotaknuli - niti rječju, a kamoli djelom...
Dakle, kategorično odbijam tvrdnju:
Marigold je napisao/la: ›
Ne, nisu svi krivi- Ni Glavaš ni nitko drugi nije dirao Srbe koji nisu krivi... Poanta svega jest da su Hrvati žrtve a ne Srbi...
|
Jer, zločin je zločin, bez obzira činila ga pobjednička ili gubitnička strana. Žrtva može biti Hrvatska, ali ne svi Hrvati. Kao što je agresor bila Srbija, ali ne svi Srbi.
Btw, glede plakata, zaista ih nisam vidjela. Ipak, iz ovog što ste napisali, ne želim ih ni vidjeti. Budući da u bližoj familiji imam i mrtvih i branitelja i onih s posttraumatskim posljedicama (no, svi su ostali obični, normalni ljudi, neki od njih su u mirovini, drugi opet dalje rade svoj posao koji su radili i prije rata - osim onih kojih više nema), smatram da imam pravo reagirati na ovaj način.
Netko je konstatirao kako se nitko ne bi usudio skinuti neki od tih plakata. E, pa ja bih se usudila. Recite gdje je i idem odmah bar jedan potrgati!