Danas sam stvarno ostao inspiriran izvrsnom idejom
Joshue Kleina o izradi
uređaja za samoposluživanje vrana i treniranje vrana za izvršavanje korisnih zadaća (kao primjer navedeno je skupljanje sitnoga novca za nagradu - kikiriki).
Prezentacija:
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=NhmZBMuZ6vE[/youtube]
Pojam sinantropije (promjena prehrambenog ponašanja divljih životinja uslijed urbanizacije) pronašao sam u jednom diplomskom radu (
http://bib.irb.hr/datoteka/286883.diplomski_s_headerom.doc ), a zanime me vaše mišljenje i mogući odgovori na ova pitanja:
Je li zbilja moguće trenirati većinu, do nedavno (u evolucijskim mjerilima) divljih vrsta čiji je eksplozivan rast doveo do toga da ih smatramo štetočinama (vrane, galebovi, golubovi, štakori, kune...) da čine korisne stvari?
Je li
skinnerova metoda učenja demonstrirana u primjeru sa vranama najefektivnija ili postoje bolje metode?