Ravnatelj Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve: Dok je trudna, žena nije vlasnica svoga tijel

padobranac je napisao/la: › htjela sam reci da nezeljene trudnoce ne nastaju samo kad se neka cura sevi s kim god stigne, vec i ljudima koji su u braku..dakle seve se 20 godina..pa im se zalomi..

A tek u braku koji traje 20 godina ovo mi zvuči grozno i potpuno besmisleno i neopravdano. Ako se i zalomi, zalomi se tek 1-2 puta u 20 godina, a mislim da to nije razlog za ubojstvo nijemog svjedoka. Ipak govorimo o živom biću, a ne o odstranjenju tumora, pobogu! Pa, ponekad mi u dvorište došeta i neželjeni pas ili mačka - pa je zadržim iako je nisam tražila, jer je živo biće, ni krivo ni dužno što je tu... Ako se redovito "zalomi" - tad u glavama ljudi nešto doista nije u redu, jer je planiranje obitelji prilično rješiva stvar u današnje vrijeme.
Jednom sam gledala neku emisiju na TV kako u Indiji žene u visokom stupnju trudnoće odlaze privatnicima na UZV provjeriti spol djeteta, pa ako je žensko - prisilno prekidaju poodmaklu trudnoću (uz potporu svekrve!). Čak čine i nešto što smatram samim dnom ljudskog roda i "civilizacije" - ubijaju novorođene curice, jer su im one beskorisne kad odrastu - ne mogu raditi s 11 godina, a i moraju im se pobrinuti za miraz! Vlasti im više ne dozvoljavaju ovo, ali to je uobičajen praksa i dalje. UN ima nekakve centre za psihološku pomoć ženama-ubojicama koje su to činile, čak ih je nekoliko i bilo pred kamerama. Meni je ovo bilo toliko šokantno, danima sam se odvratno osjećala i mislila da je bolje da to nisam vidjela... No, to se ipak događa. Poslije sam čula da i u Kini imaju nekakve "sobe za umiranje" tek rođenih curica, jer je njima ograničen broj djece koju smiju imati, pa curice smatraju "ćorcima"...
Ali, kad sam bolje razmislila, i na zapadu se čine stvari koje nisu u redu, ali iz sasvim drugih razloga; konzumersko-sebičnih. I, možda, puno "elegantnije", u ranijim fazama i u dobro opremljenih klinikama "civilizirani" roditelji odlučuju o tome tko će živjeti a tko neće.
Ovo za mene nije pitanje tehnike izvođenja, nego savjesti i etike. Ako se ljudsko društvo složilo da je život pravno i etički nepovrediva kategorija i ako i pisani i nepisani zakon kaže da se mora sve poduzeti kako bi se on očuvao, onda ne znam o čemu ovdje govorimo, osim o sebičnosti, bešćutnosti i neetičkom odnosu prema životu. Po staračkim domovima se troše milijuni za skupe lijekove, apatrate i medicinsko osoblje koje održava na životu 90-godišnjake do njihovog prirodnog kraja, jer nitko ne želi biti odgovoran za prekid života zbog nebrige. Ne znam zašto isti princip ne važi za tek začeto dijete? U oba slučaja riječ je o životu. Jedan je na svom početku, a drugi blizu svog kraja.

PS: Djevojka Pašče ako sam dobro pročitao je napisala kako bi bilo dobro da se stavimo u položaj djeteta. Pazi zato i pričamo o ovome, u obranu neke ženske koja ima "pravo na tijelo" može stati (ona sama, Vesna Pusić, Sanja Strvinarka i dosta njih koje to propagiraju) A u obranu tog djeteta (nemože stati ono samo pošto ni govorit nezna, ali zato treba stati zakon) da ga se nebi riješavali opradavajući se nekim imaginarnim kvazi ljudskim pravima na tijelo, negledajući tada čak ni njegovo OSNOVNO LJUDSKO PRAVO, A TO JE ONO NA ŽIVOT!
[/quote]
Evo da probam pojasniti ono što sam mislio sa onim što sam napisao,a to su traume koje takva dijeca nose cijeli svoj život.Što znači da im je več u startu kvaliteta života ozbiljno narušena.A isto tako kvaliteta života samohranih majki je u večini jako loša,isto tako kvaliteta brakova koji su sklopljeni zbog trudnoče,samo da dijete ima obadva roditelja.U takvim brakovima često dijeca "stradaju" jer nema ljubavi koja je osnova kvalitetnog života.
I ja sam protiv "estetskih" abortusa(zbog karijere,da bi žena zadržala liniju,i takvih gupih razloga),ali ipak mislim da žene imaju pravo na odlučivanje o svom tijelu,jer one snose največe posljedice trudnoče.

Mislim da je ovo pitanje oko kojeg se mogu lomiti koplja još 100 godina.

Crkva ide u jednu krajnost pa bi apsolutno branila pobačaj.
S druge strane, postoje ljudi koji bi ga apsolutno legalizirali.

I jedna i druga krajnost imaju svoje pozivitne i negativne strane.

Ali, samo razmišljanje da bi žena nakon jednonoćne ševe i trudnoće trebala jednostavno otići u kliniku, pobaciti i nastaviti život kao da se ništa nije dogodilo, govori o tome koliko smo kao društvo(ne mi nego globalno) izgubili i glavu i rep.


Pobaci kad želiš, naruči dijete kakvo želiš, uzgoji život iz ničega, uzgoji organ iz ničega.
Sve su to djelovi puzle di se životu otima ono mistično, duhovno... i svodi nas se na obične strojeve, lako zamjenjive.

maniche je napisao/la: › Mislim da je ovo pitanje oko kojeg se mogu lomiti koplja još 100 godina. Crkva ide u jednu krajnost pa bi apsolutno branila pobačaj. S druge strane, postoje ljudi koji bi ga apsolutno legalizirali. I jedna i druga krajnost imaju svoje pozivitne i negativne strane. Ali, samo razmišljanje da bi žena nakon jednonoćne ševe i trudnoće trebala jednostavno otići u kliniku, pobaciti i nastaviti život kao da se ništa nije dogodilo, govori o tome koliko smo kao društvo(ne mi nego globalno) izgubili i glavu i rep. Pobaci kad želiš, naruči dijete kakvo želiš, uzgoji život iz ničega, uzgoji organ iz ničega. Sve su to djelovi puzle di se životu otima ono mistično, duhovno... i svodi nas se na obične strojeve, lako zamjenjive.

Potpisujem!