padobranac je napisao/la: ›
htjela sam reci da nezeljene trudnoce ne nastaju samo kad se neka cura sevi s kim god stigne, vec i ljudima koji su u braku..dakle seve se 20 godina..pa im se zalomi..
|
A tek u braku koji traje 20 godina ovo mi zvuči grozno i potpuno besmisleno i neopravdano. Ako se i zalomi, zalomi se tek 1-2 puta u 20 godina, a mislim da to nije razlog za ubojstvo nijemog svjedoka. Ipak govorimo o živom biću, a ne o odstranjenju tumora, pobogu! Pa, ponekad mi u dvorište došeta i neželjeni pas ili mačka - pa je zadržim iako je nisam tražila, jer je živo biće, ni krivo ni dužno što je tu... Ako se redovito "zalomi" - tad u glavama ljudi nešto doista nije u redu, jer je planiranje obitelji prilično rješiva stvar u današnje vrijeme.
Jednom sam gledala neku emisiju na TV kako u Indiji žene u visokom stupnju trudnoće odlaze privatnicima na UZV provjeriti spol djeteta, pa ako je žensko - prisilno prekidaju poodmaklu trudnoću (uz potporu svekrve!). Čak čine i nešto što smatram samim dnom ljudskog roda i "civilizacije" - ubijaju novorođene curice, jer su im one beskorisne kad odrastu - ne mogu raditi s 11 godina, a i moraju im se pobrinuti za miraz! Vlasti im više ne dozvoljavaju ovo, ali to je uobičajen praksa i dalje. UN ima nekakve centre za psihološku pomoć ženama-ubojicama koje su to činile, čak ih je nekoliko i bilo pred kamerama. Meni je ovo bilo toliko šokantno, danima sam se odvratno osjećala i mislila da je bolje da to nisam vidjela... No, to se ipak događa. Poslije sam čula da i u Kini imaju nekakve "sobe za umiranje" tek rođenih curica, jer je njima ograničen broj djece koju smiju imati, pa curice smatraju "ćorcima"...
Ali, kad sam bolje razmislila, i na zapadu se čine stvari koje nisu u redu, ali iz sasvim drugih razloga; konzumersko-sebičnih. I, možda, puno "elegantnije", u ranijim fazama i u dobro opremljenih klinikama "civilizirani" roditelji odlučuju o tome tko će živjeti a tko neće.
Ovo za mene nije pitanje tehnike izvođenja, nego savjesti i etike. Ako se ljudsko društvo složilo da je život pravno i etički nepovrediva kategorija i ako i pisani i nepisani zakon kaže da se mora sve poduzeti kako bi se on očuvao, onda ne znam o čemu ovdje govorimo, osim o sebičnosti, bešćutnosti i neetičkom odnosu prema životu. Po staračkim domovima se troše milijuni za skupe lijekove, apatrate i medicinsko osoblje koje održava na životu 90-godišnjake do njihovog prirodnog kraja, jer nitko ne želi biti odgovoran za prekid života zbog nebrige. Ne znam zašto isti princip ne važi za tek začeto dijete? U oba slučaja riječ je o životu. Jedan je na svom početku, a drugi blizu svog kraja.