Agnostik!

insomnia je napisao/la: › sheila je napisao/la: › aa ova tvoja rečenica..."kad je netko nekom katoliku držao propovjed o moralnom ponašanju" paa svake nedjelje,moglo bi se reći...!!! mislih na sljedeće - da ćeš rjeđe čuti da neki ateist drži prodike nekome o ''moralnim načelim'' nego neki vjernik.. što kome daje uopće za pravo prodikovati ikome išta.. ?

oki doki...dvije meni najbitnije riječi iz tvoje rečenice su IKOME i IŠTA...bili vjernici nevjernici....svejedno...ko smo mi da nekome sudimo...

Otkad znam za sebe nisam nikakv vjernik i ne vjerujem u Boga. Suprotno tome, religije su me zanimale i o njima sam naučila mnogo na etici. U osnovnoj sam pohađala katolički vjeronauk jer me zanimalo, ali nikad nisam bila u crkvi, ne molim se i ne vjerujem uopće u to.
Smeta mi jedino kad se nađem u nekom isključivom društvu, za vrijeme studija sam živjela kod Jehovinih svjedoka i bila pod pritiskom ne samo zato što uopće ne vjerujem već i zato što ne vjerujem u Jehovu. Jedno dijete mi je reklo: Jehova će te uništiti. Dijete, zamislite?
Pa kad me strina super vjernik pitala jel imam pričest i krizmu, ja ono , kao: pa nemam, na što mi rekla da ću platiti u životu zbog toga i da to riješim što prije jer me nitko neće oženiti i djeca će mi biti griješna.
WTF?
Pustite me da živim. Volim vidjeti svaku crkvu, proučiti svaku religiju i baš zato imam potpunu vjersku toleranciju.

1step2far je napisao/la (Pogledaj post): › ....i bila pod pritiskom ne samo zato što uopće ne vjerujem već i zato što ne vjerujem u Jehovu. Jedno dijete mi je reklo: Jehova će te uništiti. Dijete, zamislite? Pa kad me strina super vjernik pitala jel imam pričest i krizmu, ja ono , kao: pa nemam, na što mi rekla da ću platiti u životu zbog toga i da to riješim što prije jer me nitko neće oženiti i djeca će mi biti griješna. WTF? Pustite me da živim. Volim vidjeti svaku crkvu, proučiti svaku religiju i baš zato imam potpunu vjersku toleranciju.

Bah, kolko mogu biti utjecajne te kojekakve vjerske organizacije, koliko mogu utjecati na život ljudi, ponekad je to upravo odvratno.

Čitam jučer da se u Đurđenovcu odgađa proslava grada jer je dobri župnik zamolio da se ništa ne slavi u Velikom tjednu. Pada Josipovo onda, koje je Đurđenovac proglasio svecem zaštitnikom mjesta i danom mjesta (grada?).

U Slatini - koja između ostalih ima 5 različitih crkava - također se ništa ne slavi jer je Veliki tjedan, a slučajno je u tom razdoblju i dan jedne škole i dan grada. Pa će se sve strpati u petak 14. To i ne bi bio tako veliki problem da baš na taj dan, e baš taj petak se dogovaramo ići na put u Beč, cura, društvo i ja. I sad zbog priredbe u školi koja će biti taj petak, a ne na dan škole, ona mora ostajati tamo do iza 20h, i tek onda možemo ići. Cijeli jedan dan nam je ukrala seljačko oltarolizačka babendija...I oni se nazivaju gradom. Pih.

Ja vjerujem.
A sad u što, kako i zašto - to je druga stvar.
Rođena sam tu gdje jesam u obitelji koja je štovala katoličku tradiciju pa se smatram katolkinjom.No, moji nisu nikakvi fanatici, nisam se ni krstila do2.razreda osnovne, sama sam odlučila da želim ići na vjeronauk (ok, jer su moje prijateljice iz razreda išle, ali sam ja rekla da to želim) i išla sam u crkvu kad sam htjela.

Ali, strogo razdvajam Crkvu od svojih vjerovanja.Svoju vjeru sam si "prilagodila" jer se sa mnogim stvarima koje Crkva propagira ne slažem.No, smatram da nitko tko u životu slijedi zapovijed ljubavi "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" ne griješi, bio on vjernik ili ne.Isto kao što ne vidim ništa loše u 10 Božjih zapovijedi.
Nastojim se držati toga zato jer to smatram ispravnim, a ne zato što vjera/Crkva tako nalaže.

Ali sam protiv spomenutog vjeronauka u školama.Zato sam za nekakav predmet bila to etika ili kako god se zvao na kojem bi se govorilo o religijama (svijeta) radi opće kulture i osobito radi upoznavanja drugih (kultura). Jer iz nepoznavanja i straha od nepoznatog dolazi do raznih predrasuda što na kraju dovodi i do (oružanih) sukoba.

Upoznaj svijet oko sebe, druge narode, religije, kulture...Nauči cijeniti različitosti i ponašaj se prema drugima onako kako bi htio da se prema tebi ponašaju.
A sad jesi li vjernik, ateist, agnostik ili nešto pedesetpeto - to je potpuno nebitno.

Ne, ne, niposto ne bi trebali nametati vjeronauk u skoli. Osobno sam protiv toga

Maco papučarko..super napisano...

snaša je napisao/la (Pogledaj post): › Maco papučarko..super napisano...

Hvala, snašo!

zaista tako i mislim

CatCloe je napisao/la (Pogledaj post): › hm... iako se nerado svrstavam u skupine, to je jedna od rijetkih u koju se mogu svrstati. iako ljudima najčešće govorim kako sam ateist (jer im je ta riječ poznata i najčešće odbojna ) istina je kako ipak vjerujem "u nešto". u neku višu silu, neku kreativnu energiju izvan naših granica shvaćanja, u pravdu koliko god spora bila, u vanzemaljsku inteligenciju, rinkarnaciju i još nekoliko "natprirodnih" stvari samo su mi sve religije krajnje odbojne (kao neka tuđa instant-receptura za prosvjetljenje), s katoličkom crkvom na čelu (valjda zato jer ju svaki dan čujem i vidim, htjela to ili ne.. tako da se grozim riječi "bog") pa valjda radi toga (ali i urođenog inata) uvijek kažem kako sam ateist.... ja sam sila nečista

Isto mislimo...

Ja se vjeronauka iz svoje osnovne škole sjećam kao takvog, da nam ga je držala jedna časna sestra, i da se stalno pričalo o grijesima itd.. U srednjoj nam je vjeronauk držao jedan svećenik iz obližnjeg sela, sljedbenik HDZ-a, koji nam je na vjeronauku držao ''propovjedi'' o svojoj stranci, nas sve nazivao ''kršćanskim djevicama'', i uglavnom dolazio nacugan na sat, tako da.. Vjeronauk mi je ostao u dosta negativnom sjećanju..
No, danas, me iznenađuje što nastava vjeronauka u sebi ima dosta povijesti, razvoju kršćanstva kroz povijest, i ne radi se samo o tupljenju o grijesima itd.. i to smatram baš ok.. Zapravo ovisi o tome tko drži vjeronauk, svećenik, ili netko tko je završio Teološki, a nije toliko zadrt po tim pitanjima..

vidiš, @insomnia, ja sam išla na vjeronauk dok ga nije bilo u školi. Išla sam na vjeronauk u crkvu i mislim da mu je tamo i mjesto.

Inače, imam jako dobra sjećanja vezana uz "nastavu" vjeronauka. Prvo nam je, do negdje 5. razreda držala jedna super časna, puno smo crtali, igrali se i sve drugo što klinci trebaju raditi, kasnije pred krizmu, vjeronauk nam je vodio župnik i to je bilo ludo!!!
Naravno da je bilo riječi o grijesima, ali isto tako nam je rečeno da možemo osuditi djelo (grijeh), ali nikada čovjeka i da su svi ljudi svijeta naši bližnji, što je jako bitno.

Da, strašno je važno kakva osoba drži vjeronauk...mislim da to nije toliko do toga jel netko svećenik/časna/teolog, nego kakav je tko čovjek.

Ima jedna rečenica iz meni jako drage knjige, a glasi: "Vjerujem u Boga, ali ne u popove".Kao dijete, to me dosta zbunjivalo.Onda sam shvatila.

Da, ma slažem se da je najbitnije kakva je tko osoba, a ne kakav je faks završio.. Ono na što sam ja mislila je kvaliteta te nastave, tj. je li osoba, koja vodi vjeronauk voljna malo se više potruditi na nastavi, pa ubaciti malo i te povijesti, mislim da je to za djecu baš korisno.. a ne samo držati na vjeronauku repliku nedjeljne propovjedi..

Uf. meni je vjeronauk pred samu krizmu bio pravi pakao.. Vodio nam ga je svećenik, kojeg je moja baka godinu prije toga odbila pustiti da nam posveti kuću, i još je bila i pisala tadašnjem Kuhariću protiv njega (naime, čovjek je imao vanbračnog sina u predgrađu, a sav je novac za crkvu, koji je dobijao od župljanja, ulagao u gradnju kuće tom svom sinu) moja baka ga je bila odlučila raskrinkati ..uf, al toliko mi je bila zagorčala taj vjeronauk.. toliko me ovaj bio maltretirao zbog toga.. rekao mi da će me rušiti krizmu, da se neću krizmati dok je on živ..
I onda su mu moji starci platili 500kn, jer im je bio već pun klinac što me ovaj toliko maltretira, i onda je sve bilo krasno
..hvala Bogu, poslije su ga javno raskrinkali u vezi tog njegovog potkradanja i šibnuli iz župe! grozan čovjek..

joooj, o temi svećenika, Crkve i njihovih bedastoća bih imala štošta za reći.Ali i lijepih stvari, također.
jedno vrijeme sam spletom okolnosti živjela u stanu sa 4 časne sestre...ajme, svega!
No, o svemu tome ako mi se bude dalo otvarati novi topic...

O temi "Svećenici" bi se moglo zaista puno pisati. Što se tiče vjeronauka, ostao mi je u lijepom sjećanju i bilo je lijepo što me vjeroučitelji nisu tjeralu u crkvu. No, kada je došla predavati časna i zahtijevati odlazak nedjeljom u crkvu sam odustala od vjeronauka. A na etici je uvijek bilo zanimljivo i nitko nije krivo shvaćao moje eseje od domaćih zadaća.
Nedavno sam bila na liturgiji u pravoslavnoj crkvi i mogu reći da su me oduševili što se tiče molitvi, crkvenog zbora, pa čak i pravoslavnog popa. (To nije zato jer ima samo 35 g., he he.)
Žalosno je što ljudi sa lakoćom upiru prstom i osuđuju, a nitko ne gleda što se događa u njihovoj kući.
Uvijek sam za to da ljudi vjeruju u šta god žele sve dok im to donosi unutarnji mir, sreću i zadovoljstvo.

1step2far je napisao/la: › Uvijek sam za to da ljudi vjeruju u šta god žele sve dok im to donosi unutarnji mir, sreću i zadovoljstvo.

Upravo tako.Bez obzira kako se zvao taj "Bog", "energija", "protok", nešto veće" u što netko vjeruje (ako vjeruje), dok god to nekome olakšava teške trenutke ili daje nadu za dalje, dotle je dobro.
Ponekad je na pitanje "Zašto???" nemoguće dati odgovor i nekim ljudima, ako prihvate ono "tako je moralo biti", bude lakše.Možda je i to jedan od razloga zašto vjeruju, u što god vjerovali.

Inače, ja čvrsto vjerujem (što nije vezano uz religiju) da mi se sve što učinim u životu vraća - bilo dobro ili loše pa u skladu s tim nastojim i živjeti.
(nekad više, a nekad manje uspješno )

insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › ma.. ono što mene ljuti je neprihvaćanje tuđih stajališta.. iliti ta nekakva ''zadrtost''...

E vidiš to svakoga ljuti pa i mene, te kad se na temelju nedostatka argumenata prebacuje tema i sl. da ne idem u detalje...