PRAVOPIS

Postano: 19.02.2006. 23:24 Naslov:

ja sam sretan što se znam potpisati...

Postano: 20.02.2006. 0:14 Naslov:

Ima i takvih koji se ne znaju potpisati.
Sad

Postano: 20.02.2006. 0:19 Naslov:

Anastazija je napisao/la: ›
Ima i takvih koji se ne znaju potpisati.
Sad

hahahahahahahaha!!!

Postano: 20.02.2006. 14:46 Naslov:

Znam da se piše "Bog" i "Bok" u Dalmaciji i Zagrebu, ali po gramatici koje se uzima ili je to svejedno?

Postano: 20.02.2006. 16:25 Naslov:

Gost je napisao/la: ›
Znam da se piše "Bog" i "Bok" u Dalmaciji i Zagrebu, ali po gramatici koje se uzima ili je to svejedno?

Taj pozdrav nema veze s Dalmacijom i Zagrebom, jedini je pravilni oblik Bog, ali budući da se stražnjojezični glas nalazi na kraju riječi, obezvučuje se pa se čuje kao k. U pisanom je obliku uvijek Bog. Taj je pozdrav skraćenica pozdrava iz prošlosti: Hvaljen Isus, Hvaljen Bog, Bog s tobom.... itd.

Postano: 22.02.2006. 0:26 Naslov:

šteta što se kava ne piše "kahva" jer ovo što se najčešće servira nema gotovo nikakve veze s izvornim napitkom...

Postano: 23.02.2006. 14:26 Naslov:

hvala ti "Fras84"

Postano: 23.02.2006. 16:57 Naslov:

Gost je napisao/la: ›
hvala ti "Fras84"

Nema na čemu! Very Happy

Postano: 06.03.2006. 13:50 Naslov:

Bilo je pitanja oko novosadskog dogovora, pa prenosim nešto što mislim da može baciti jasno svjetlo na razvoj hrvatskog jezika u razdoblju.

"Novosadski dogovor.
Komunistička partija u svome internacionalističkome usmjerenju bila je protiv mnogih nacionalnih obilježja i uvodila svoje, može se reći komunističke nazive. Tada je na primjer stranka preokrenuta u partija, tajnik i ministar u sekretar, glavni tajnik u generalni sekretar, glavni ili središnji odbor u centralni komitet, vojska u armija, redarstvo i oružništvo u milicija, gospodin u drug, glazba u muzika, povijest u historija, skup, zbor u miting, škola u centar i druge. Većinom su to bile tuđice, mnoge uobičajenije u srpskome književnome jeziku, a s njihovim olakim i nekritičnim preuzimanjem, što se također podudaralo s osobinama srpskoga književnoga jezika, hrvatski je bio potiskivan, a hrvatski jezični osjećaj prema tuđicama otupljen pa su tada vrata širom otvorena anglizmima. No srpska strana nije bila zadovoljna ni takvim stanjem, nego je nastojala da hrvatski i srpski književni jezik što više zbliže i da u tome hrvatski bude potpuno potisnut. S tom je namjerom uredništvo Letopisa Matice srpske raspisalo anketu o jezičnim i pravopisnim pitanjima i do rujna 1954. Letopis je objavio odgovore četrdesetak sudionika. Poslije završene ankete održan je sastanak na kojem je zaključeno da je jezik Hrvata, Srba i Crnogoraca jedan jezik, pa je i književni koji se razvio oko dva središta, Zagreba i Beograda, jedinstven s dva izgovora: ijekavskim i ekavskim, da je u nazivu jezika u službenoj upotrebi nužno istaknuti oba njegova dijela (i hrvatski i srpski), da su ravnopravna oba izgovora (ijekavski i ekavski) i oba pisma (latinica i ćirilica), da je potrebno izraditi priručni rječnik hrvatskosrpskog/srpskohrvatskog književnog jezika, terminološke rječnike i zajednički pravopis. Na temelju tih zaključaka izrađen je zajednički pravopis koji je 1960. Matica hrvatska izdala ijekavski i latinicom pod naslovom Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika, a Matica srpska ekavski i ćirilicom pod naslovom Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika."

Postano: 06.03.2006. 15:39 Naslov:

8 je napisao/la: ›
Bilo je pitanja oko novosadskog dogovora, pa prenosim nešto što mislim da može baciti jasno svjetlo na razvoj hrvatskog jezika u razdoblju.

"Novosadski dogovor.
Komunistička partija u svome internacionalističkome usmjerenju bila je protiv mnogih nacionalnih obilježja i uvodila svoje, može se reći komunističke nazive. Tada je na primjer stranka preokrenuta u partija, tajnik i ministar u sekretar, glavni tajnik u generalni sekretar, glavni ili središnji odbor u centralni komitet, vojska u armija, redarstvo i oružništvo u milicija, gospodin u drug, glazba u muzika, povijest u historija, skup, zbor u miting, škola u centar i druge. Većinom su to bile tuđice, mnoge uobičajenije u srpskome književnome jeziku, a s njihovim olakim i nekritičnim preuzimanjem, što se također podudaralo s osobinama srpskoga književnoga jezika, hrvatski je bio potiskivan, a hrvatski jezični osjećaj prema tuđicama otupljen pa su tada vrata širom otvorena anglizmima. No srpska strana nije bila zadovoljna ni takvim stanjem, nego je nastojala da hrvatski i srpski književni jezik što više zbliže i da u tome hrvatski bude potpuno potisnut. S tom je namjerom uredništvo Letopisa Matice srpske raspisalo anketu o jezičnim i pravopisnim pitanjima i do rujna 1954. Letopis je objavio odgovore četrdesetak sudionika. Poslije završene ankete održan je sastanak na kojem je zaključeno da je jezik Hrvata, Srba i Crnogoraca jedan jezik, pa je i književni koji se razvio oko dva središta, Zagreba i Beograda, jedinstven s dva izgovora: ijekavskim i ekavskim, da je u nazivu jezika u službenoj upotrebi nužno istaknuti oba njegova dijela (i hrvatski i srpski), da su ravnopravna oba izgovora (ijekavski i ekavski) i oba pisma (latinica i ćirilica), da je potrebno izraditi priručni rječnik hrvatskosrpskog/srpskohrvatskog književnog jezika, terminološke rječnike i zajednički pravopis. Na temelju tih zaključaka izrađen je zajednički pravopis koji je 1960. Matica hrvatska izdala ijekavski i latinicom pod naslovom Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika, a Matica srpska ekavski i ćirilicom pod naslovom Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika."

Samo ću se nadovezati da je onda po tom pravopisu nastao Anić-Silićev pravopis, tj. njihov je pravopis nastajao po načelu već spomenutoga. Zato u hrvatskome postoje greška, uvreda, neću i sl.

Postano: 06.03.2006. 19:31 Naslov:

Ljudi su danas nepismeni. Apsolutno.
Prema bilo kojem pravopisu. Ustvari, ne pravopisu, nego prema jezičnom standardu.

I za sve je kriva pojava ovakvih foruma i smsa. Prije nepismeni nisu pisali.
Danas svakoj šuši mama kupi kompjuter, a tata pištolj.

I nikako ne mogu odgonetnu što je štetnije u rukama nerazumnih.

Postano: 24.04.2006. 11:40 Naslov:

ahahahaha...

Postano: 24.04.2006. 12:41 Naslov:

gaap je napisao/la: ›
ako prema pravopisu nije CENTAR već SREDIŠTE, kako onda kažemo CENTRIRANJE?

Gdje si ti našao taj svoj nazovipravopis?

Postano: 24.04.2006. 12:43 Naslov:

Možda je malo nevezano, ali zanima me, uče li danas djecu u školi da pisani i govorni jezik nisu isto?

Postano: 24.04.2006. 19:37 Naslov:

8 je napisao/la: ›
Ljudi su danas nepismeni. Apsolutno.
Prema bilo kojem pravopisu. Ustvari, ne pravopisu, nego prema jezičnom standardu.

I za sve je kriva pojava ovakvih foruma i smsa. Prije nepismeni nisu pisali.
Danas svakoj šuši mama kupi kompjuter, a tata pištolj.

I nikako ne mogu odgonetnu što je štetnije u rukama nerazumnih.

Mislim da si ovdje u krivu. Nove tehnologije sa sobom donose nove načine komunikacije (a jezik, kako pisani, tako i govoreni, je ipak sredstvo - njime se komunicira), pa sms i kompjutor doživljavam kao još jedan vid komunikacije unutar kojeg će se i jezik razviti u nekom novom smjeru, što nipošto nije loše (BTW, zar misliš i da bi komunicirati trebali samo oni koji to znaju? Pa 90 posto ljudi bi onda moralo šutjeti!)
Jasno, u drugu kategoriju smještam one vidove komunikacije koji su namijenjeni tome da o nečemu na određeni način autoritativno progovaraju: kao što je zakonski tekst, ili predsjednikova uskrsna čestitka ili pak profesorovo predavanje - takva komunikacija uz to što progovara autoritativno sadržajem, vjerujem da to mora činiti i formom, odnosno sukladno pravopisu, gramatici itd. Međutim, privatna komunikacija vjerujem da ne bi trebala biti toliko rigidna.

I treće - da, slovo je različita stvar od glasa, sjećam se da su nas to učili.